Kako pomoći djetetu da istraje u vanškolskim aktivnostima?

Izvor: Branka Vasilev, psihološkinja

Često se može čuti da djeca koja su uspješna i istrajna u vanškolskim aktivnostima imaju snažnu podršku porodice. Vi takođe pratite interesovanja svog djeteta i spremni ste da ga podržite u vanškolskoj aktivnosti koju je izabralo. Ne želite da postanete razočarani roditelj praznih džepova čije dijete olako odustaje i često mijenja vanškolske aktivnosti. Evo o čemu treba da povedete računa:

Pratite i podržavajte dijete. Podrška treba da bude konkretna, a ne samo na riječima. Mnogi roditelji razmišljaju:“Moje je da kupim opremu, da plaćam časove, treninge, da ga dovezem i odvezem i ja sam svoje završio“. Međutim roditeljska podrška se ne svodi samo na materijalnu podršku. Moralna i emocionalna podrška su jako bitne. Djetetu je potrebno da ga pratite i podržavate u tome čime se bavi. Potrebno je da ga slušate kako svira ili gledate kako vježba, da odlazite na treninge, priredbe, koncerte, izložbe, takmičenja, da se interesujete i pitate kako je bilo na časovima, da tražite da vam pokaže šta je novo naučio, da navijate za njega, da ga ohrabrujete i bodrite kada posustane, utješite kada doživi poraz, da mu pokazujete da ste uz njega i kada rjeđa uspjehe i kada doživljava neuspjehe. Podrška mora da bude konkretna, a ne samo na riječima, odnosno nije dovoljno da samo kažete:“Pa mi navijamo za tebe, imaš našu podršku“, već tu podršku morate da pružite u konkretnoj situaciji.

Djetetu je potrebno da ga usmjeravate i podržavate da ostvaruje svoje potencijale, a ne da ga pritiskate, ucjenjujete i poredite sa drugima. Očekujte od djeteta da se trudi, da bude uporno, da ostvaruje svoje potencijale,  a ne da bude najbolje u grupi ili bolje od drugih jer  preveliki pritisak i nerealna očekivanja djeluju kontraproduktivno. Kada djetetu nešto ne ide, ili kada doživi poraz, nema mjesta vašem nezadovoljstvu, razočarenju ili ljutnji. I u takvim situacijama treba da se ponašate dostojanstveno i da mu poslužite kao lični primjer.

Vrjednujete aktivnost koju je dijete odabralo pa će je i ono vrjednovati. Mnogi roditelji na slobodne aktivnosti gledaju kao na nešto nebitno:“Škola je obavezna i škola je na prvom mjestu, a ove ostale aktivnosti, to nije važno, ako ide ide, ako ne ide, nikom ništa“. Ako vi zauzmete ovakav stav, velika je vjerovatnoća da će ga i dijete zauzeti i olako odustati čim mu neka vježba postane dosadna ili nešto ne bude umjelo iz prvog puta da uradi.

Škola jeste obavezna i na prvom mjestu, ali vanškolske aktivnosti nisu nešto potpuno nebitno u životu djeteta. One su prilika da djeca razvijaju posvećenost, istrajnost, da se uče strpljenju. Pored toga, bavljenje određenom vanškolskom aktivnošću obično počinje interesovanjem djeteta za tu aktivnost, iz ljubavi prema toj aktivnosti i vremenom može da preraste u djetetov hobi, da postane do djetetove ličnosti, da pozitivno utiče na njegovo samopouzdanje, mentalno zdravlje, zadovoljstvo životom.

Izvor: Moj psiholog