Djeca i televizija – kakav uticaj ima tv na razvoj djece?

PIŠE: Irena Avramović,  diplomirani defektolog, logoped

Poslednjih deset godina, radimo sa djecom koja imaju teškoće u razvoju. Primjećujemo porast vrlo specifičnih problema u razvoju djece i njihovom ponašanju. Svjedoci smo činjenice da djeca danas rastu u dosta drugačijem ambijentu i uslovima nego što smo mi rasli. Vrijeme koje djeca danas provode uronjena u televizijske sadržaje daleko prevazilazi trajanje dva crtaća prije dnevnika koje smo mi gledali.

Kako tv kanal namijenjen bebama može da ih zabavi?

U ranom uzrastu (do godinu dana) djeca najviše informacija primaju putem senzornih podražeja. Bebe se u prvo vrijeme najviše zanimaju za zvuk, dodir, miris a zatim za likove, boje, oblike. Ovi podražaji ih privlače, na njih usmjeravaju pažnju potom ih doživljavaju, što znači da pokreću njihove emocionalne reakcije. Bez obzira na to da li im stvaraju osjećaj prijatnosti ili neprijatnosti one su izuzetno važne i korisne za njihov razvoj jer im daju priliku da se upoznaju sa stvarnim svijetom koji ih okružuje. Ovako se pokreće saznajni razvoj djeteta. Da bi dijete imalo znanje o nečemu najprije mora da ima čulna iskustva na kojima se bazira sticanje svih znanja na ovom uzrastu, a koja kasnije postaju stabilna platforma za dalje kontinuirano nadograđivanje.

čulno iskustvo (senzorni podražaj) → opažaj → doživljaj → emocionalne reakcije → saznanje

Ako bebu ili malo dijete izložimo tv kanalima za bebe ili djecu oni će ih bez sumnje privuću ali nerijetko i odvući. Naime ovi kanali su pravljeni tako da ih karakterišu previše jarke boje, karakteristična melodija, periodično ponavljanje sadržaja i neograničeno vrijeme emitovanja. Dakle svi stimulusi su prenaglašeni. Ovo su sve karakteristike koje okupiraju dječiju pažnju ali ne daju informacije iz stvarnog svijeta već djecu uvlače u virtuelni svijet. Poslije izloženosti hiperstimulaciji, koju nude tv kanli namijenjeni bebama i djeci, stvarni svijet izgleda kao blijeda slika nedovoljno privlačna. Iz ovih razloga oni ne mogu zamijeniti pravu prirodnu stimulaciju i ako ne ostave vrijeme i prostor za nju imaju izrazito negativan uticaj na razvoj djeteta. Djetetu ne ostaje dovoljno vremena i prostora da se kreće i istražuje. Zato se ne susrijeće sa različitim predmetima, teksturama, mirisima, zvucima, bojama i zakonitostima koje vladju među njima, a nephodne su mu za saznavanje na ovom uzrastu.

Zapamtite: Dijete uzrasta do doginu dana je još u fazi senzomotornog razvoja. Tokom ovog perioda dijete putem pokreta i čula stiče sva iskustva na kojima se bazira saznavanje.

Tokom logopedskog rada imamo priliku da srijećemo djecu koja
• kasne u progovaranju;
• imaju poremećaj pažnje;
• imaju izmijenjeno ponašanje.

Možemo da primijetimo porast djece koja imaju ove vrste problema. Tragajući za sličnostima među njima značajno se izdvojila ta da su djeca previše vremena provodila uz tv ili računar. Takođe je interesantan podatak da se dužina vremena koje porovode uz tv ili računar postepeno povećavala i stvarala kod djece jednu vrstu zavisnosti. Ako se uzmu u obzir gore data objašnjenja shvatićemo da ovo nije puka slučajnost. Sada je važno napomenuti da djeca poslije prve godine nastavljaju da uče otkrivajući svijet oko sebe. Zato je bitno da imaju različita interesovanja na koja će usmjeravati pažnju. Tako će dolaziti do saznanja, a kasnije do ideja i mišljenja. Na kraju se razvija govor kao najviša saznajna funkcija.

interesovanje → pažnja → saznavanje → ideje, mišljenje → govor

Zapamtite: Djetetu je neophodno da trči, istražuje, dodiruje. Neophodno mu je da doživi svoje tijelo i prostor u kojem se nalazi. To neće dobiti gledajući ni u jedan ekran.

Hranjenje djece i gledanje televizije

Hranjenje je radnja koja u sebi sadrži više funkcija. Naravno da nam prvo padne na pamet dobijanje osjećaja sitosti i unos hranljivih materija koje su nam nepohodne. Pored ovoga hranjenje je ritual koji nam pruža mogućnos za emocionaknu razmjenu. Dakle, djetetu koje je gladno, prilazi nasmijana mama, a potom mu daje hranu koja ga oslobađa neprijatne gladi i vodi ka prijatnoj sitosti. Ako se uz to mama obraća djetetu onda prijatnost nije samo na hrani već i na odnosu majka-dijete. Djetetu treba dati priliku da osjeti različite ukuse i teksturu hrane. Zato mu ne treba pažnju skretati na druge sadržaje (tv, tablet, računar..) jer ga tako lišavamo svih blagodeti koje ritual hranjenja treba da ima. Složiću se da je daleko lakše, brže i komfornije za kratko vrijeme nahraniti dijete koje zuri u ekran i uz to obaviti važan razgovor ili prijatno ćaskanje sa prijateljicom. Na žalost, moram da upozorim da je time zadovoljen samo onaj prvi nivo hrenjenja, a svi ostali su uskraćeni. Dijete je unijelo u organizam neophodne materije ali nije imalo uživanje u ukusima, krckavom ili sočnom zalogaju niti emocionalnu razmjenu sa roditeljem. Čovjek je mnogo složeno biće i ima pregršt različitih potreba. Zato i hranjenje ima zadatak da zadovolji mnogo više potreba nego što je sam osjećaj sitosti.

Izvor: Logopedi Avramović