Usporavanje rasta kod djece
Usporavanje ili potpuni zastoj u rastu treba otkriti prije polaska u školu. Do početka puberteta mališani dostignu 85 odsto konačne visine, a u adolescenciji mogu da narastu još oko 15 do 20 centimetara.
Do početka puberteta djeca dostignu 85 odsto konačne visine. Od adolescencije, u kojoj dolazi do ubrzanog rasta, ne treba previše očekivati, upozoravaju stručnjaci, jer u ovom periodu mogu da narastu još samo oko 15 do 20 centimetara. Veliku ulogu u ovom procesu ima hormon rasta koji luči hipofiza, i ako ga nema dovoljno u organizmu u dječjem uzrastu, primjetno je usporavanje ili čak i potpuni zastoj u rastu.
Koliko će neko dijete prosječno da poraste može lako da se izračuna, ako se saberu visina oca i majke, a dobijeni zbir podijeli sa dva. Za dječake ovom broju treba dodati, a za djevojčice oduzeti 6,5 centimetara. To je tzv. očekivana visina u zavisnosti od visine roditelja. Da li će dijete i dostići prosječnu visinu, može lako da se prati na karti rasta još od rođenja.
U prvoj godini dijete poraste od 22 do 25, u drugoj 12, a u trećoj osam centimetara. Do početka puberteta godišnje dobije od četiri do šest centimetara. Tjelesna visina prati se na sistematskim pregledima do završetka školovanja. Ukoliko rast nekog djeteta nije u skladu sa prosječnim vrijednostima za pol i uzrast, trebalo bi da se uputi na pregled kod endokrinologa.
Nizak rast može da bude fiziološki, kada je genetski i konstitucionalno uzrokovan, ili patološki, usled nedostatka hormona rasta, smanjenog lučenja hormona štitaste žlijezde, Tarnerovog sindroma kod djevojčica, hroničnih bubrežnih bolesti, teških oblaka astme ili urođenih srčanih mana.
Polazak djeteta u školu je idealno vrijeme da se otkrije zbog čega dijete zaostaje u rastu. Iskustvo pokazuje da se roditelji za pomoć i savjet obraćaju ljekarima tek kada dijete uđe u pubertet oko 12,5 godina, kada izostane očekivani ubrzan rast. Do tog doba je već propušteno dragoceno vrijeme, upozoravanu ljekari.
Uzrok koji je usporio rast djeteta može da se odredi na osnovu brojnih dijagnostičkih metoda. Rade se testovi iz krvi, standardna krvna slika, vrijednosti šećera, hormoni štitaste žlijezde i nadbubrega u krvi. Na osnovu ovih rezultata endokrinolog određuje u kom pravcu treba da se rade dalja ispitivanja.
Standard za procjenu koštane zrelosti tijela je radiografija lijeve šake i doručja, a magnetna rezonanca i skener glave se rade da bi se isključile anomalije mozga ili tumorski procesi. Dokazivanje nivoa hormona rasta radi se isključivo u bolnici, na osnovu dva testa, i ako se utvrdi da je to uzrok, kontrole se rade na od četiri do šest mjeseci.
Trenutno je na terapiji hormonom rasta oko 500 djece u Srbiji, a procjenjuje se da ih, pod drugom dijagnozom, ima dva do tri puta više. Ova terapija se primjenjuje kao potkožna injekcija, koja se daje svako veče prije spavanja. Igla kojom se ubrizgava je veoma tanka, oštra i obložena silikonom, tako da davanje hormona rasta ne boli.
Dužina trajanja terapije i doza zavise od indikacije. U slučaju kada ga organizam ne proizvodi dovoljno, uzimanje je doživotno. Hormon rasta, naime, ima značajnu ulogu i u odraslom dobu, učestvuje u metabolizmu ugljenih hidrata i masti, utiče na kvalitet kose i kože, koncentraciju i koordinaciju. Treba imati na umu da nizak rast nije estetski nego, prije svega, zdravstveni problem.