Važnost govora za ukupni razvoj djeteta i pravilna stimulacija govora kod beba

PIŠE: Marijana Milošević Simić, diplomirani muzički pedagog, saradnik NTC programa

Već više od tri decenije, naučnici iz cijelog svijeta pokušavaju da povežu značaj rane lingvističke stimulacije sa kasnijim uspjehom djece u školi. Razna istraživanja dokazuju da način govora, količina razgovora i teme, bitno utiču na proširivanje rječnika kod djece, i da su jedan od ključnih razloga razvoja i budućeg uspjeha pojedinca. Tokom brojnih istraživanja sprovedenih u svijetu, naučnici su došli do saznanja da postoje velike sličnosti i razlike u svim porodicama, kada su razgovori sa djecom uzrasta do 3 godine u pitanju. Sličnosti se ogledaju u učenju dobrih manira: kako se obući, koristiti nošu, kako pravilno jesti. Ipak, razlike su u fondu riječi koje se izgovore u različitim porodicama.

Fondacija za istraživanja LENA (Language Environment Analysis) razvila je 2005. godine mali digitalni uređaj koji može da snimi do 16 sati razgovora i da pri tom napravi razliku u govoru odraslih, djece i njihove međusobne konverzacije, a isključi govor koji dolazi sa televizora ili razgovor u kome dijete nije aktivno. Djeca su ovaj maleni uređaj nosila uz svoju garderobu, a on je dao precizne rezultate, ali i dokaze roditeljima koliko zaostaju u svakodnevnim očekivanim rezultatima. Jedan od, možda, najvažnijih rezultata korišćenja ovog malog uređaja je zvanični dokaz da djeca uzrasta do dve godine mogu da uče jezik isključivo od drugih ljudskih bića, a ne preko televizora, kompjutera ili CD. Tu presudnu ulogu imaju roditelji koji jesu prvi i najvažniji učitelji i starija braća i sestre.

Da bi se na pravilan način razvijao dječji rečnik, dijete treba da čuje preko 20000 riječi u jednom danu , a ova brojka je smanjena u porodicama koje koriste manji fond riječi (istraživanja  su pokazala da su to uglavnom porodice sa manjim primanjima).

Takođe, u skladu sa kvantitetom ide i kvalitet razgovora. Istraživanja su pokazala da što su roditelji obrazovaniji imaju širi spektar tema o kojima pričaju, koriste složenije rečenice i imaju sofisticiran rječnik. Ipak, ne smije se vršiti generalizacija jer ponekad i roditelji sa većim primanjima i obrazovani roditelji ne razgovaraju zbog brojnih obaveza sa svojom djecom.

Nije isto za dijete da čuje “To je kuca” ili “To je kuca, ima dugačku crnu dlaku, on ima drvenu kućicu…”. Važne su i pohvale, za stimulaciju djeteta, jer dijete prirodno voli da uči, da pita, da otkriva svijet.  Ako dijete uči govor i nešto pita nije isto ako mu kažemo “Da, to je av av” ili ako kažemo “Bravo to je kuca, on kaže av av”.

Sa manjim izuzecima, što više roditelji razgovaraju sa djecom, povećavaće se i njihov rječnik, ali i rezultati testova inteligencije koji se rade nakon trećeg rođendana. Prvi problemi kod djece sa kojima se ne razgovara dovoljno često i kvalitetno, primijetni su već kod uzrasta od 18 mjeseci! Takođe, zna se da djeca koja su sa manjim vokabularom ušla u školski sistem, vrlo često napuštaju obrazovanje ili ne postignu zavidne rezultate. Srećom, čak i ta djeca, kada se uključe u dobar predškolski program, imaju odlične šanse da nedostatak nadoknade prije polaska u školu.

U cilju sprječavanja ovog problema, pojavljuju se programi koji za cilj prvenstveno imaju ohrabrivanje roditelja da više razgovaraju sa djecom uzrasta do dvije godine kao i osvešćivanje problema koji nastaju nedostatkom razgovora. Danas svi, od negovateljica u jaslicama, preko proizvođača igračaka do političara razmatraju mogućnosti ranog razvoja mozga. Sve u cilju što bolje polazne osnove za dalji rast i razvoj. Na žalost, sve je veći broj roditelja koji ne shvataju značaj razgovora sa bebom i odlažu ovu aktivnost za period kada dijete poraste.

Postoji nekoliko načina kako poboljšati osnove za uspjeh djeteta. Kao prvo, biti svjestan da dijete upija i u periodu kada još nije u stanju da ponovi ni najjednostavnije riječi. Iako ih ne ponavlja, beba ih čuje i memoriše. Roditelji se ohrabruju da koriste sve moguće situacije da sa svojom djecom razgovaraju, pa makar ta komunikacija izgledala jednosmjerna. Situacije određuju teme razgovora: prodavnica, u kojoj mama kupuje namirnice, idealna je ne samo za učenje o voću i povrću, već i o oblicima, bojama, mirisima i teksturama. Dijete treba posmatrati kao odraslog sagovornika i jasno mu davati do znanja da treba da se uključi u razgovor. Pogledom, dodirom i jasnom artikulacijom i gestikulacijom izgovorenih riječi, dijete nas pažljivije gleda, sluša i oponaša naš govor.

Govor predstavlja najkompleksniji proces koji bebe savladavaju. On obuhvata čitav niz radnji koje aktiviraju cio mozak – od auditivnih regija, preko asocijativnih do motoričkih. Zato je svaka aktivnost koju beba pokušava pri slušanju, razumijevanju i izgovaranju riječi, važno iskustvo za nju. Dijete stimulišemo da govori i kada mu dajemo do znanja da ga slušamo. I u najjednostavnijoj komunikaciji, kada dijete vidi automobil i kaže „Auto“, naš odgovor bi trebalo da bude „Da, to je auto!“ i da se na tome ne završi, već da nastavimo: „Koje boje je auto? Ovaj auto je plave boje. Napred ima bijela svjetla, a pozadi crvena. Auto vozi čika koji ide na posao“… Ovakva komunikacija sa djetetom koje još tek umije da imenuje automobil, nije nepotrebna. Naprotiv. Ova komunikacija govori djetetu da mi želimo sa njim da razgovaramo. Ako pogriješi, ispravljamo ga: „Naš auto je crveni, ali ovaj auto koji vozi čika je plavi! Čika vozi Fiat, mi vozimo Opel. Njegov auto je iz Italije, a naš iz Njemačke“. Djeca vole da im se obraćamo pjevajućim, visokim glasom i da im pažnju privlačimo produženim samoglasnicima: “Evo ga veeeeliki slon! Gle kako hoda polaaaaako!”

Osim što bebe kopiraju nas kako govorimo, i mi treba da imitiramo njihov jezik. Tako ćemo im dati do znanja da ih slušamo i da i mi imamo njima nešto da kažemo. Ako sve ovo kombinujete sa razgovorom jedan na jedan i pri tom pričate polako, dajući bebi vremena da eventualno proba da vas oponaša, dok gleda u vaše usne i ono šta joj pokazujete, to je najmoćnija kombinacija za razvoj govora.

U čitanju knjiga, budite glumci. Uživite se u tekst i glasom podržavajte situacije o kojima čitate. Dijete je tako više zainteresovano da vas pažljivo sluša, a aktivnijim čitanjem i njihova pažnja će trajati duže. Budite opušteni i dodatno objasnite zanimljive djelove knjige, uključite sva čula i radite i na razvoju mašte svog djeteta. Iako dijete nije u stanju da momentalno ponovi sve što smo rekli, neka vas to ne zavarava. Stalna komunikacija, razgovor sa bebom i malom djecom o najrazličitijim stvarima, pa čak i čitanje djeci literature koja trenutno interesuje  roditelje, biće za njih od velike koristi kada porastu.

Izvor: NTC učenje