Protresti bebu može biti veoma opasno

Brinuti 24 sata dnevno o bebi, često bez ičije pomoći, izuzetno je zahtjevno. Uprkos sopstvenom umoru i iscrpljenosti, treba je svako malo nahraniti, presvući, uspavati, a uz to skuvati ručak, raširiti veš i još stotinu stvari! Još kad beba «nema razumijevanja» i plače satima, svako se može naći u trenutku da bebu agresivno protrese ne bi li već jednom prestala!

Posljedica takvog tresenja je takozvani sindrom tresenog djeteta, a žrtve su bebe od samo nekoliko sedmica starosti, ali i djeca do pete godine. Tresenje može izazvati trajno oštećenje mozga, a u 25% slučajeva posljedica je smrt djeteta!

Odakle sve počinje?

Glavni pokretač ove grozne situacije koju je teško kontrolisati je bebin plač. Znamo svi da je to jedan poprilično neugodan zvuk koji bebama služi da bi privukle pažnju na svoje egzistenicijalne potrebe. Koliko je plač važan, govori i činjenica da kada beba plače roditeljima se ubrza rad srca, skače pritisak, znoje dlanovi i imaju izuzetno izraženu potrebu da smire bebu.

Nažalost, danas roditelji imaju jako malo iskustva i često ne znaju kako da smire plač. A kada se to događa iz sedmice u sedmicu, iz mjeseca u mjesec, počnu da sumnjaju u svoje roditeljske sposobnosti. Postaju depresivni, osjećaju se bespomoćno, frustrirano, a mnogi smatraju da ih beba jednostavno ne voli. Bebin plač često pobuđuje i neka skrivena osjećanja i ne tako lijepa sjećanja. Mnogi čak misle da ih bebe prosto izazivaju, ili s njima manipulišu.

Nakon dana punog stresa i premorenosti, roditelji jednostavno puknu – dogodi im se nekontolisani nalet ljutnje, ludila… kako god to želimo da nazovemoi. Nažalost, kada beba konačno prestane da plače i kada shvate što su učinili, obično je prekasno. Naime, kod nasilne trešnje bebina glava (za razliku od ostatka tijela) nekontolisano ide snažno naprijed ili nazad, ili s lijeva na desno. Zbog toga mozak snažno udara u kosti lobanje uzrokujući pucanje krvnih žila i oštećivanje moždanog tkiva.

Što je s ljuljuškanjem bebe?

Treba naglasiti da ljuljuškanje u naručju roditelja, nježno bacanje bebe u vazduh ili poskakivanje bebe na koljenima neće izazvati takve ozljede jer se tada cijelo tijelo pokreće uporedo s glavom. U tim slučajevima glava se jako malo pomjera i u ravnini je s tijelom, što nije slučaj kod tresenja.

Katastrofalne posljedice za dijete

Tresenje dovodi do niza povreda. One lakše čak ne budu otkrivene do školskog uzrasta, a javljaju se u vidu poremećaja u ponašanju ili problema u učenju. Dijete djeluje i ponaša se normalno nakon tresenja, pa roditelji nikada ni ne posjete lijekara. Ljekaru obično prećute pravi uzrok bebinih simptoma, pa se tako letargija, nervoza, problemi s dojenjem ili povraćanje pripisuju nekom oboljenju ili kolikama. Izostaje bilo kakav oblik intervencije, pa su često ponovno tresene, što samo pogoršava povrede koje mogu da uključuju:

- sljepilo;
- gubitak sluha;
- zaostajanje u razvoju;
- teške mentalne retardacije;
- probleme s govorom i učenjem;
- probleme s ponašenjem i pažnjom;
- cerebralnu paralizu.

Izvor: Roditelji.hr