Kako smo moja beba i ja zajedno pobijedile grčeve?!

PIŠE: Ivina mama Jovana

Trinaestog dana nakon porođaja tačno u 17:45h, moja do tada predivna i mirna beba počela je neutješno da plače. Tačnije, počela je da vrišti iz sveg glasa i sva se zacrvenjela.

Kao i svaka majka prvog djeteta, uhvatila me strašna panika i imala sam potrebu da je odmah odvedem kod ljekara. Suprug me je odvratio od toga rekavši da sačekamo da vidimo kako će se sve razvijati. Neutješno je plakala i grčila rukice i nogice dvadesetak minuta, a ja sam imala utisak da to traje satima.

Kada je konačno zaspala, ja sam ponovo kao i svaka majka prvog djeteta pitala čika Gugla o čemu je riječ. „Beba od dvije nedjelje plače i grči se“ ukucala sam hitro, kao da mi život zavisi od toga. Stotine mogućih dijagnoza, zavrtjelo mi se u glavi od različitih uputstava šta treba da radim i kako da se ponašam. Ali, zabrinutu majku put (čitaj link) uvijek navede na neki forum na kom majke razmjenjuju iskustva. Dobro je, za početak mi je dovoljno da vidim da nisam jedina koja ima bebu od dvije nedjelje koja plače, grči se i sva pocrveni.

A riječ koja se nebrojeno puta ponavlja na samo jednoj stranici – grčevi.

Logično. Ako se beba grči, ima grčeve. Sad mi je sve jasno. Osim toga šta su grčevi i odakle sad oni. Opet pretraga: „Šta su grčevi“ kratko i jasno. I opet stotine stranica. Tu sam se već smorila i odustala, ubjedivši samu sebe da moja Iva nema to o čemu oni pišu i da je ovo bila samo epizoda koja se neće ponoviti.

I stvarno, sve je bilo ok. Kada se probudila, sisala je, onda smo se malo mazili, pa smo je okupali. Ponovo je sisala i zaspala. I prespavala cijelu noć, a ja sam bila jako ponosna i svima javila kako smo lijepo spavali. Sjutradan smo šetali, bio je baš lijep dan. Lijepo je ručkala i lijepo spavala. 17:50, suprug dolazi sa posla.

Nedugo nakon što je ušao, Iva ponovo počinje da vrišti. Istim intenzitetom kao juče, uz crvenilo u licu i grčenje. I ponovo traje dvdeset minuta. Naredna tri dana smo proživljali isti pakao dok nisam priznala sebi da je i moja Iva jedna od onih beba o kojima majke kukaju na forumima. I da zaista ima te proklete grčeve. Krenuli smo redom, kapi ove, kapi one. Pa diži da podrigne posle svakih par minuta sisanja. Pa nosaj ovako, nosaj onako. Ništa nije pomagalo, a mi smo postali očajni. Da li sam pomenula da su grčevi u međuvremenu počeli da se javljaju dvaput dnevno?

Poslije otprilike tri nedjelje od prve pojave grčeva, došlo je vrijeme za kontrolu kod pedijatra i vakcinu. Dok sam čekala sa Ivom da nas prozovu, ćaskala sam i raspitivala se o svemu, kao i svaka majka prvog djeteta, kod drugih majki.

Koliko često vaša beba jede? A kakve joj je boje kaka? Da li je kupate pet ili sedam minuta? Jel joj dajete čaj i da li slušate doktora ili svoju mamu/svekrvu/komšinicu/tetku? I tako ta pitanja kojima sve majke prvog djeteta smaraju druge majke, naročito ako procijene da imaju više djece.

U nekom trenutku sam počela naglas da kukam i o našem malom paklu koji počinje svake večeri nešto prije 18h, a mene već u 15h hvata mučnina, nervoza i anksioznost od toga. Jedna mama koja se nunala svoje mirno i blaženo čedo u zagrljaju me je pitala da li sam probala da masiram Ivu. Kako bre da je masiram, pa slomiću je masažom?, pitala sam je u nevjerujući šta čujem. Ona se nasmijala i objasnila mi da ona svoju bebu koja sada ima osam mjeseci masira od prvog dana rođenja. Isto je radila i sa starijom djecom. I niko od njenim troje mališana nije imao grčeve. Aha, otkrovenje.

Posjete pedijatru se ne sjećam naročito jer sam samo željela da što prije stignem kući i ponovo se združim sa dr Guglom. „Masaža beba“, „masaža beba protiv grčeva“, „kako da masiram bebu“ pitala sam ga.

Kako da masiramo bebi stomak i olakšamo pojavu grčeva

Izlistao mi je nekoliko linkova i ponudio nekoliko rješenja. Jedno od njih je bila i stranica koja se baš bavi time. Odmah sam pozvala i ugovorila seansu. Strahovala sam i daje da joj ne naškodim jer ko još masira bebe mislila sam, ali mi je žena sa kojom sam razgovarala ulila povjerenje i dogovorile smo vrijeme kada je najbolje da dođe i održi mi čas.

Sve je trajalo oko sat vremena dok nisam potpuno ovladala tehnikom. Sedam različitih vježbica koje se ponavljaju u određenim intervalima i određen broj puta. Svakog dana po dva do tri puta. I tako dve nedjelje.

Prve večeri nije bilo nikakvog efekta, a ni druge. Već sam mislila da je prazna priča i da sam izgubila vrijeme i novac.

No, treće večeri je Iva u 18h zakmečala i otplakala desetak minuta. Nakostriješeni smo očekivali nastavak plača, ali ga nije bilo. Sjutradan sam je masirala dva puta samo u toku prijepodneva. I još dva puta poslije popodnevnog spavanja. Ponovo je plakala u 18h ali tek da nam zagolica uši.

Petog dana, muž me je kada se vratio sa posla zatekao u kupatilu kako kompletno kupam Ivu. Pitao me zašto to radim jer je inače kupamo u 20h. Samo sam mu očima pokazala na pelenu, bodić i zekicu koji su od glave do pete bili umazani kakom. Ja nisam mogla da vjerujem da iz jednog tako malog bića može da izađe toliko kake. Ona me posmatrala pogledom olakšanja i zahvalnosti. Poslije kupanja smo se naravno ponovo masirali. I te večeri nije plakala. Kao ni sljedeće, pa ni sljedeće. Grčevi su nas napustili. Mi smo se opustili. Iva se oslobodila bola. Ja sam je osobodila bola. Ja sam uradila divnu stvar za svoje dijete. Ja sam super mama!

Toliko pozitivnih osjećanja nisam osjetila nedjeljama. Bila sam ponosna na sebe, presrećna zbog svoje bebe i zbog svog muža čija žena više nije u stanju ludila svakog dana kada se vrati sa posla.

Mamin i tati dodir može da liječi. Samo ga treba pravilno i sa ljubavlju koristiti.

Izvor: Divna mama