Prva godina života najburnija je za djetetov fizički razvoj. Prvo okretanje, samostalno sjedenje, puzanje, podizanje na nožice i na kraju hodanje. Iako mnoga djeca zapravo samostalno prohodaju nakon prvog odnosno oko prvog rođendana, same pripreme za taj čin započinju mnogo ranije – s prvim podizanjem na noge i prvim koracima uz pridržavanje uz namještaj ili razne predmete.

Već s prvim puzanjem i urođenim refleksom djeteta za oslanjanjem prstića nogu na čvrstu podlogu, brojni roditelji odluče kako je “vrijeme” za hodanje uz pridržavanje. Pod tim se podrazumijeva jedna velika greška koju čini veliki broj ljudi, a to je da se dijete “uči da hoda“. Dijete nije potrebno da “uči” da hoda, ono će to naučiti samo, onda kad fizički i psihički dozre za takvu aktivnost.

Zašto se dijete ne smije pridržavati za rukice i “učiti” da hoda?

To je velika greška koju većina čini u najboljoj namjeri jer smatraju da je to jedini i pravi način i da će dijete tako brže prohodati. Ali uglavnom se događa upravo suprotno i tako se usporava djetetov razvoj i sistem za ravnotežu. A uz to djetetu se neverbalnom komunikacijom daje do znanja da nije sposobno samo da se podigne na noge i napravi prve korake – bez ičije pomoći. Dakle, dijete treba pustiti da samostalno stane na noge i krene s hodom kada za to bude spremno i bez ičijeg pridržavanja.

Sve motoričke funkcije koje dijete spontano usvaja zavise od zrelosti centralnog nervnog sistema, dakle, kada je dijete motorički zrelo da usvoji određenu radnju tada će je i izvršiti. Svako “učenje” motoričkih radnji je ometanje normalnog razvoja motorike, a osim toga, djetetu se i uskraćuju važne faze u razvoju. Osim toga, nepotrebna je i pogrešna upotreba pomagala poput hodalica.

Zašto se ne preporučuje korištenje dubka?

Sijedanje bebe u dubak takođe se ne preporučuje, i u tome se slažu i stručnjaci. Dubak po istraživanjima nema pozitivan učinak na bebin razvoj. Zapravo, suprotno. Usporava bebin napredak i osjećaj za koordinaciju. Dijete se u njemu osjeća presigurno, nema osjećaj za pokrete i uvijek se odguruje isključivo prstićima nogu, a ne punim stopalom. Iz navedenih razloga i mnogih drugih (poput povreda koje su se događale posljednjih decenija), dubak je zabranjen za korištenje u Skandinavskim zemljama i Kanadi.

Kada se bebe počinju dizati na noge i hodati?

Većina djece napravi prve samostalne korake između 9 – 12 mjeseci, a prohodaju do 15 mjeseci starosti. Prosječno, bebe s oko 9 mjeseci počinju se odizati na noge uz pridržavanje uz namještaj. Pravilno podizanje na noge počinje uz oslanjanje na savijeno koljeno, a dijete uz to uči i kako pravilno sjesti nakon stajanja. Kada dijete usavrši taj pokret, prosječno u uzrastu od 12 mjeseci, očekivano je da će samostalno praviti korake od jednog do drugog komada namještaja, a ponekad će se i pustiti te napraviti pokoji korak bez pridržavanja. Nakon toga je samo pitanje dana kada će i samostalno prohodati.

Dakle, službenog i generalnog pravila kada dijete staje na noge s i bez pridržavanja nema, ali postoje okviri unutar kojih je to očekivano. Ono što je potvrđeno, dijete se ne preporučuje podizati i oslanjati na noge do trenutka kada samo za to nije spremno, a posebno ne forsirati na hodanje, jer tako, se ne postiže ništa pozitivno, već se postiže upravo suprotan učinak. Djetetu treba dozvoliti razvoj njegovim tempom, a ne onim koji roditelji i okolina smatraju poželjnim i njima prihvatljivim.

Izvor: klinfo